![]() |
| < | srpanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ZA CHAT KLIKNITE OVDJE....a>


...EVO VAM MALO FULL JADNOG RAZMIŠLJANJA....
Jednom sam bila mala djevojčica,
jednom…. Više NISAM!!!!!!!

Kad su drugi patili zbog ljubavi,
ja nisam shvaćala
…………..sad shvaćam…………

Mislila sam da je život bajka, ali počeli su vikati, vrijeđati,
uspoređivati i to ne mogu podnijeti……

I na kraju zbog drugih……uništim sebe……..
Ima li onda razloga za živjeti?!…..

I iako možda ima razloga za život
zašto svaki dan prolazim kroz isto…..

Ništa i nitko me ne sprječava otići……
…………jednom…..zauvijek….
tamo gdje pripadam…………

Prijavila sam si blog..he he....a vi samo odite glasat...znate mi ime bloga...ako neznate evo reč ču vam još jednom...Prekleti bio čas kad sam te pogledala....eto...ae glasajte...pozz...tnx


~ZANIMLJIVO i NEPOZNATO.....~
Silver
Lonela and Alone
Instruktor
POZNANICE....
~Moji piplići....:)~
Kika&Bibi&Pupsy
Bibi
Neta
Sabrina
Kate
Nirvana u Rovinjskom Selu
MandS
Ray
Filip
Matija
F.F.
my seka
Blog o zdravlju
Stefani i JA
Melani
Vanessa
Kate&Sabry&Marty
Linda
Juro
Jenny
Petra
NEPOZNANICE....
Smoke and fly
Antonia
PRG
gaduradizajn
Blog.hr
Ja sam još jedna cura koja pretrčava život kao da je hodnik....

Svuda kuda idem kao da ostavljam.....tragove

Somebody rip my heart out,and leave me here to bleed

Sometimes all we need is love....

DIO TEBE
Grad je danas tako pust,
grad je danas tako siv
Tebe nema pred tobom je put,
kilometre brojim kao i ti
Tvoje ruke osjećam,
tvoje usne još me ljube
I sutra bit ćeš tu znam te i biti moj,
i biti moj,
biti moj
Miris tebe ja nosim
Dio tebe ja želim biti
Kao šapat koji čuješ rado
Dio tebe
Vjerujem da me čuje
i molim da te pazi
Put ti treba put te nosi,
baš kao srce diže sidro
I sutra bit ćeš tu znam te i biti moj,
i biti moj,
biti moj
Miris tebe ja nosim
Dio tebe ja želim biti
Kao šapat koji čuješ rado
Dio tebe
2×
Kao šapat koji čuješ rado
Dio tebe………
AVRIL LAVIGNE
"Anything But Ordinary"
Sometimes I get so weird
I even freak myself out
I laugh myself to sleep
It's my lullaby
Sometimes I drive so fast
Just to feel the danger
I wanna scream
It makes me feel alive
Is it enough to love?
Is it enough to breath?
Somebody rip my heart out
And leave me here to bleed
Is it enough to die?
Somebody save my life
I'd rather be anything but ordinary please
To walk within the lines
Would make my life so boring
I want to know that I
Have been to the extreme
So knock me off my feet
Come on now give it to me
Anything to make me feel alive
Is it enough to love?
Is it enough to breath?
Somebody rip my heart out
And leave me here to bleed
Is it enough to die?
Somebody save my life
I'd rather be anything but ordinary please
I'd rahter be anything but ordinary please.
Let down your defences
Use no common sense
If you look you will see
that this world is a beautiful
accident turbulent suculent
opulent permanent, no way
I wanna taste it
Don't wanna waste it away
Sometimes I get so weird
I even freak myself out
I laugh my self to sleep
It's my lullaby
Is it enough?
Is it enough?
Is it enough to breath?
Somebody rip my heart out
And leave me here to bleed
Is it enough to die?
Somebody save my life
I'd rather be anything but ordinary please
Is it enough?
Is it enough to die?
Somebody save my life
I'd rather be anything but ordinary please
I'd rather be anything but ordinary please.
~Wherever You Will Go~
The Calling....
So lately, been wondering
Who will be there to take my place
When I'm gone you'll need love
To light the shadows on your face
If a great wave shall fall and fall upon us all
Then between the sand and stone
Could you make it on your own
If I could, then I would
I'll go wherever you will go
Way up high or down low
I'll go wherever you will go
And maybe, I'll find out
A way to make it back someday
To watch you, to guide you
Through the darkest of your days
If a great wave shall fall and fall upon us all
Then I hope there's someone out there
Who can bring me back to you
If I could, then I would
I'll go wherever you will go
Way up high or down low
I'll go wherever you will go
Run away with my heart
Run away with my hope
Run away with my love
I know now, just quite how
My life and love might still go on
In your heart, in your mind
I'll stay with you for all of time
If I could, then I would
I'll go wherever you will go
Way up high or down low
I'll go wherever you will go
If I could turn back time
I'll go wherever you will go
If I could make you mine
I'll go wherever you will go
I'll go wherever you will go
~Šteta što je kurva~
PRLJAVO KAZALIŠTE
Nosiš modru haljinu
onu meni najdražu
ali znam, to nije zbog mene
I u oči gledaš me
da mi srce polomiš
i da umrem od ljubomore
Tajno iza koljena
kap parfema nanosiš
ali znam, to nije za mene
Noćas ideš tko za gdje
samo sebe sram me je
kada znam
da sam ti kriv za sve
Al' ja nisam k'o i drugi
ja uvijek praštam prvi
Ref.
Šteta sto, sto je kurva
kažu svi, a ja šutim
šteta sto, sto je kurva
ne znaju, a ja slutim
Noćas ideš tko zna gdje
samo sebe sram me je
kada znam
da sam ti kriv za sve
I u oči gledaš me
da mi srce polomiš
i da umrem od ljubomore
Al' ja nisam k'o i drugi
ja uvijek praštam prvi
Ref. 3x
"When The Stars Go Blue"
RAYAN ADAMS
( BETHANY JOY LENZ & TYLER HILTON)
(One Tree Hill…….)
Dancin' where the stars go blue
Dancin' where the evening fell
Dancin' in your wooden shoes
In a wedding gown
Dancin' out on 7th street
Dancin' through the underground
Dancin' little marionette
Are you happy now?
Where do you go when you're lonely
Where do you go when you're blue
Where do you go when you're lonely
I'll follow you
When the stars go blue
Laughing with your pretty mouth
Laughing with your broken eyes
Laughing with your lover's tongue
In a lullaby
Where do you go when you're lonely
Where do you go when you're blue
Where do you go when you're lonely
I'll follow you
When the stars go blue
The stars go blue, stars go blue
MALO NARODNJAKA....
~Nikotin~
NATAŠA BEKVALAC
Sa devojkom si bio,
juce sam videla te slucajno
isti ko i uvek,
jednu za drugom palis uporno...
O zasto nisam i ja cigareta, bez filtera
samo da setam od prstiju tvojih
do usana...
Kao nikotin
ti jos teces mojim venama,
jos uvek te volim
znaj, to nikad nisam prestala....
Kao nikotin
tako ubijas me lagano
jer usnama tvojim,
ja navucena sam odavno...
Kao nikotin....kao nikotin....
Na svakih pet minuta,
nova ti cigareta zatreba
dodji preko puta,
u mom je srcu jedna kutija...
O zasto, nisam i ja cigareta, bez filtera
samo da setam od prstiju tvojih
do usana....
Kao nikotin
ti jos teces mojim venama,
jos uvek te volim
znaj to nikad nisam prestala...
Kao nikotin
tako ubijas me lagano,
jer usnama tvojim
ja navucena sam odavno....
Kao nikotin...kao nikotin……..
~Kralj izgubljenih stvari~
SAŠA MATIĆPonekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim
Vise se tela tvog
neoseca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota
Jer sve sto prode
sve sto jednom prode
kao po kazni
uvek vraca se
A kad se vrati
jednom kad se vrati
dodje da prodje
i opet secas se
Svakog si jutra
bolje nego sutra
a svaka noc
je uvek presudna
Jer hiljadu ti
stepenika treba do vrha
a jedan jedini do dna
I bolje da se nevidimo nikad
Nezivimo u istom vremenu
Ja imam proslost
Ti imas buducnost
Snovi su izmedju
I bolje da se nevidimo vise
Jer shvatili bi tad u isti cas
Da sve je ovo
sve je ovo moglo
Da prodje i bez nas
Bolje da nikada
i nista nije bilo
Da sam precutao
sve sto je srce krilo
Zato se nevracaj
tisinu mi nekvari
Pusti da budem kralj
Kralj izgubljenih stvari
Jer sve sto prode
sve sto jednom prode
kao po kazni
uvek vraca se
A kad se vrati
jednom kad se vrati
dodje da prodje
i opet secas se
Svakog si jutra
bolje nego sutra
a svaka noc
je uvek presudna
Jer hiljadu ti
stepenika treba do vrha
a jedan jedini do dna
I bolje da se nevidimo nikad
Nezivimo u istom vremenu
Ja imam proslost
Ti imas buducnost
Snovi su izmedju
I bolje da se nevidimo vise
Jer shvatili bi tad u isti cas
Da sve je ovo
sve je ovo moglo
Da prodje i bez nas
Iskreno ja neznam dal sam normalna ili nenormalna.Neznam čak ni što to znaći.Možda je dobro biti nenormalan jer u današnjem svijetu.....normalnost i ne postoji.Jeli normalno doć u trgovinu sa 5kuna a čokoladica košta 4,70 i neće ti ju htjet prodat a uvijek kad kupuješ nešto ostaviš im onih 50 lipa koje ti oni vrate,al tebi bed uzet, pa kažeš...hvala,u redu je...JEL TO NORMALNO????.....razmišljala ja i razmišljala....pa NE, NARAVNO DA NIJE NORMALNO...mislim helllooooo......Ok riješili smo to,ajmo dalje...
Jeli normalno da nas svih snovi uništavaju,nedaju nam da spavamo,cijeli dan smo u pokretu, dobro ako ste kao ja pa samo ležite,srtate,čitate,visite za kompom, onda ok....ma šalim se, naravno da nije ok.Znači,gdje smo ono stali....ah da, cijeli dan ''radiš'' (pod VELIKE navodnike) i onda umjesto da spavaš ti sanjaš,boriš se,plačeš, bježiš....NE,NE,NE TO NIJE NORMALNO...
Čak nije normalno da ja toliko, d ami oprostite s****......jer.....neee....ja sam klinka,tek mi je 14 a nemogu uživat u životu.....u snovima sam progonjena,u stvarnosti ostavljena a još se usuđujem inatiti,još se usuđujem riskirat i filozofirat.....al ok.....vidjet čete da SVE ima logike.....mora je imat da ne ni mi nebi postojali, ajme sorrite.....dadada.....Ti naši neoprezni roditelji.....hmm....rade sve i svašta,skitaju se ko zna gdje i onda......hm, trudna sma ovo ono.....pa ovak pa onak....mislim hellloooo....Meni takvu spiku prodavat,pa to svaki dan gledam u serijama.....Vidiš dečka i ajmo na posao....e nije sve tako savršeno....što je najbolej, oni su to smjeli, a mi ne jer smo....hm...čekajte kako ono kaću.....ah da...premladi smo, NISMO NORMALNI...ma ajde, a oni su smjeli radit sranja??....ok...ajmo na nešto drugo.....Znate ono....:: nemoj stopirat,može se dogodit ovo,ono..nemoj ić u auto s nekim ko nema dozvolu....i kind of stuff......ETO ja se uvijek smijem kad to kažu.....haaaa pa moj tata i moja mama znaju se oduvijek, pa sam mi je reko da kad je imo 16 da bi vozio moju mamu na ....hm....okretanje pod ručnu.....mislim....PA MOGLO IM SE NEŠTO DOGODIT, POBOGU....al nije....ZAŠTO BI MENI??....pa...ok,....neču ih slušat, trebaš riskirat da bi se zabavio........e da......sad vidite da je sve FILOZOFIJA.......SVE JE NENORMALNO.....ali ček,još nisma dokazala da sve IMA LOGIKE, BRATEEE....hehe.....ajme......a što da kažem........Upozore te da ne napraviš, opet mi oprostite, s**** a vi ga učinite ,ok niste jedini, ja sam tu,....naravno..i onda lijepo vam zabrane izlazak.....eto IMA LOGIKE....usprotiviš se i ....završiš u sobi........E TO JE LOGIKA.....ali...hm.....naravno oni su zaboravili....pa imaš prozor u sobi..možda se i ubiješ,ali RIZIK,hellloooo.......TREA RISKIRAT DA BI SE ZABAVIO.....sve za ekipu,petak navečer.......eeee.....daa..............MI IMAMO LOGIKU,NAŠI RODITELJI JU NEMAJU....imali su je,ali kad su dobili nas su je izgubili........a tako je to, oni su vladali a sad je red na nama......DJECAAAAAA VLADAJU.......
ova slika ima logiku....al neznam ju....mislim neznam ni što je to...hehe....znam,ali neznam...ajme nisam li valjda opet neodlučna??...ma nemože bit da jesam...he he


ETO LJUDI......
...........mislila sam da sam zaboravila na sve,ali čovjek se nekad prevari....
....Sreća bez tuge ne postoji.....život bez ljubavi ne postoji,a ja nevjerujem u ljubav....
Nekoliko dana sam bila sretna,znala sam da.....odem li negdje gdje nesmijem....da....ču ga vidjet i da če sve biti isto..nisam se prevarila...i sad što....što ču da sam 5dana sretna kad 6puknem.....idem radit što nije za radit, idem pomišljat što nije za pomišljat.....jednostavno ne mogu, teška srca priznajem...ali eto.....ona mala cura......nije odrasla još,još uvijek je mala...nesigurna....i.....još uvijek pati za nečim što je....bezveze......ODLUČILA sam izdat knjigu...al neznam koliko če me to još držati...uglavnom želim vam reč....da neko vrijeme neču pisat postove.....to može trajat do sutra, tjedan dana, mjesec, godinu......zauvijek......eto...hvala na komentarima....komentirajte još,pitajte ja ču vam pomoći,kad već sebi nemogu....ali....NEKA SU DRUGI SRETNI....jer....ovo ionako nije moje vrijeme.....


.......''Gdje je nestao čovjek,gdje se skrivao..??..''...idu stihovi jedne pjesme...
Što više razmišljam, više shvačam da se čovjek uvijek skriva iza nećega......Ja neželim biti taj čovjek, jer ja znam da želim biti ono što sam sposobna postati....i borit ću se svom snagom da to i uspijem. Nekad se jednostavno moraš prepustiti prirodi, nekad jednostavno ....moraš prestati razmišljati, okrivljavati se za nešto što nisi učinio i potruditi se da se više nikad ne okrivljuješ. Sreća je sve ono što sam tražila i što ču tražiti......u životu. Sreća je ono što svi želimo. Nekad je samo potrebno živjeti da bi je našli. Hodaj s osmjehom na licu i suze će prestati. Ako nisi suđen nekome,jednom češ biti.....uvijek če ti netko pokazati put koji vodi do sreće....Uvijek če te netko dignuti kad budeš padao....samo treba vjerovati i željeti.

Čudno kako jednog čovjeka male stvari čine sretinima....dovoljan je osmjeh da bi si uljepšao dan....samo trebaš biti čovjek kojega male stvari čine sretnim.....Nikad nesmiješ zatvoritit svoje srce...jer zatvoriš li ga, neće biti sreće u njemu,baš kao ni zraka ako zatvoriš prozor....Život nemožeš živjeti ako nemaš što udisati.....život nemožeš živjeti,ako se nemaš čemu smijati.....štoviše, nemožeš ga živjeti ako se imaš čemu smijati i veseliti a ti to preskačeš...svaki dan odlazi u nepovrat....Čemu biti tužan....Sve što sam željela je....da sam shvačena,da me razumiju i da me poštuju.....nitko me netreba voljeti....dovoljan mi je osmijeh...Onaj koji dobije poklon zahvalan je onom koji ga daruje, tako sam i ja zahvalna....još jednom neznancu u nizu koji je samo reko: prepusti se prirodi.....i dobit češ ono što si uvijek htjela.....bit češ sretna......

Post nije tužan...samo je napisan s malo logike...i razmišljaljanja
I tako, prolaze dani, a ja razmišljam…Zašto imenujemo nešto što uopće ne postoji? ….Zašto te netko uvijek mora voditi iz slobode ka ropstvu?….
I tako opet krenem sa razmišljanjem...a nekad i shvatim....mi smo samo ljudi....uvijek netko drugi upravlja našim životom, a mi upravljamo tuđim životom...i tako se sve polako pokreće, tako se sve isprepliće i komplicira.

Zašto je ljubav patnja......zato jer.....opet, mi smo samo ljudi, koji ne znaju voljeti, cijeniti, poštovati......Nisam još ni mudra da prepoznam dobre ljude što me vole....jer sam izgubila vjeru u njih razmišljajući o sebi. Ljudi nemaju srca, ljudi su kao mrtvaci koji žive....jer....svi imaju zaleđeno srce, nitko od njih ne zna voljeti, ali ipak žive jer im se duša temelji na vatri koja se bori i koja ne prestaje gorjeti.

…..Kao zarobljenici koji su žedni slobode.....al se i dalje kriju iza maske.….Nekad mislim da svima nama nedostaje ono što nam drugi oduzimaju…..ono što bi nas učinilo posebnima…..zato i jesmo takvi….isti….svi smo kopije….kojima original laska da smo veći nego drugi….Svi jedni drugima radimo iza leđa….Svih nas neme, al ipak tu smo…..

.....Opet sam sama,opet sam sama ne izlazim van.....
Sve što pokušavam učiniti,svugdje kuda želim poći....,kao da nema smisla...
Zašto mi se srce uvijek mora slomiti kad najviše voli?.....
.....Zašto uvijek kad uspijevam u nečem,moram pasti na dno?....
..........nekad jednostavno neznam čemu sve ovo,nekad se pitam.....al onda shvatima da nije bitno.....

Nekad dolazim do raskrižja i pitam se kojom stazom dalje....put sreće ili put boli....
krenem prema sreći,ali uvijek me netko zaustavi,uvijek me netko potpi i sjeti da niej sve tako lijepo,predivno i lako....opet se vraćam.....dolazim do raskrižja pa se opet pitam......al sad se odlučih za drugu stranu....idem prema dnu.....al opet me nešto zaustavi......
....Zašto se stalno moram zaustavljati?.......ima li to smisla?....zašto nemogu krenuti i stići do cilja?....
Zašto sam tako udaljena od cilja.....?.....
Ovaj svijet nije ništa drugo od svijeta patnje, boli, suza i sreće, smijeha.....
Samo moraš znati kojom stazom poći...ali u svom tom slinom mraku srce mi se slama....
....i svako se jutro probudim.......razmišljam....pa zaspem.....pa opet ispočetka....
.........................kao da sanjam...........ali java ili san.....isto je...
P.S....Znam da nečete razumjet post,ali ok.....metafora nad metaforama.....he he.....

Biti sretan moja je nemoguća misija...Živim u mraku,tami,živim sve dublje i dublje,sa ozbiljnim izrazom lica,tek mi pokoji osmjeh pobjegne.Osmijeh se skupo plača,da nije tako svi bismo se smješkali.Nisam jedina koja ostavlja tragove niti sam jedina na kojoj su ostali tragovi.Nikad se nisam sramila svojih ožijaka,malo mi bude neugodno kad me netko pita što mi je to na ruci,ali onda ja razmislim i shvatim, da ono što JA NOSIM IZVANA,DRUGI NOSE IZNUTRA....Nisam jedina koja pati,tuguje...e kad bi bila jedina ovaj bi svijet bio poseban.Usnula sam jedan neobičan san,kad sam ga počela sanjat nisam se htjela probuditi nikada.

Začula sam plač i potrčala prema zvuku tog plača.Mali dječak je stojao savinute glave i plakao...NITKO ME NE VOLI...gledala sam ga,a onda mu prišla...skupila sam hrabrost da ga upitam: ZAŠTO PLAČEŠ....plakao je,nije odustajao....Tako malo nevinašce,mali sladak dečko,a tako nesretan.Za oko mi je zapela njegova mala ruka.....rasplakala sam se kad sam vidjela te grozne ožijke na ruci,kad sam shvatila da NIKOM NIJE STALO.Nisam htjela da vidi da plačem,ali vidio je...ZAŠTO PLAČEŠ? upitao me je kroz plač.....plakala sam,bili smo zagrljeni,držala sam ga ko da mi je brat,kao da ga poznam cijeli život....rekao mi je da ga roditelji ne žele,da ga zlostavljaju i da ga tjeraju da radi ono što ne želi, BIO JE TAKO MALI, TAKO NEVIN A TAKO NESRETAN, shvačao je da ga nitko ne voli....rekla sam mu da to nikad nesmije misliti,rekla sam mu da ga ja volim....plakala sam,nisam mogla sakrivati svoju tugu i bol....HTJELA SAM ZAUVIJEK OSTATI S NJIM, pogledao me je sa suzama u očima: hoćeš li ostati samnom......šutjela sam nekoliko trenutaka....voljela bi,ali ne mogu...voljela bi jer bi bila s nekim kome bi bilo stalo do mene,ali nemogu...živim na drugom svijetu,iako pripadam tu..gdje i ti....Počeo je još jače plakati...NEMOJ,rekla sam mu....nemogu ostati s tobom,ali nikad te neću zaboraviti,ako trebaš razgovor, obrati mi se u snu i ja ću biti s tobom...ZAPAMTI,UVIJEK ČEŠ IMATI NEKOG KOME JE STALO,uvijek češ imati mene...Probudila sam se i shvatila da je sve bio samo san,samo san....ali s porukom....ovo sam sanjala nekih 3dana unazad nego sam to napisala,ali ostavilo je velik trag u meni....dijete je bilo nesretno,baš kao i ja....

*ovo je istina,ja sam to sanjala.....tog malog slatkog dečka mogu opisati kao da ga znam.....presladak a tako tužan,jadno dijete.....
Nekad želim nestati.Nekad želim izbrisati prošlost,živjeti sadašnjost s osmjehom na licu i ne misliti na budućnost.Nekad je to moguće,ali nekad je nemoguće.Kako da budem isključena kad će me netko ukljućit......zašto slušam pjesmu kad znam da će ona završit i isponova poćeti,završiti,pa opet poćeti i tako sve dok se ja ne rasplačem i dok mi ne dojadi i dok ju ne ugasim.Zašto sve mora biti tako crno iako osjećam da neželim da bude crno. Više ni neznam gdje da idem,Ne želim da me nitko vidi.....Jednostavno zatvaram se i nestajem,a da to nitko ne primjećuje.Zašto moramo raditi nešto što se protivi prirodi....??...

Zašto ljubav mora biti tako bolna,kad ona niti ne postoji.Zašto moramo živjeti u tako velikoj laži?....Lažu kad kažu da vrijeme lijeći sve......Lažu kad kažu da će biti bolje,to kažu jer nemaju št reći,jer nemaju povjerenja,samopouzdanja.....zašto JA moram tonuti i padati zbog njega?...zašto moram nestajati zbog drugih?..Zašto ne mogu biti opet ono sretno dijete koje se voljelo smijati....osmijeh,to je jedino što želim gledati na mojem licu,na licu svih oko mene.Okolna me baca u bed.Sve znakovi oko mene,a ja nažalost vjerujem u znakove,ali ne razumjem ih, šta mi znače slova njegova imena,njegovi nadimci,mjesta na koja je volio ići,ono što je volio nositi?...šta će mi to kad neznam šta to znaći,a i nije me briga....

Nekoliko šala koje čujem me nasmiju,ali to brzo prođe.Odem spavati,sklopim oći, i onda suze,misli....strah me otići spavati jer znam da ću misliti na njega.Kao da me je zarobio,kao da nisma slobodna.Strah me kad znam da nisma slobodna,jer.....osjećam se malo,jadno, osjećam kao da me nema.....kao da nestajem......

Shot at 2007-07-12

Večeras je nebo zvjezdano, večeras je nebo sjajno, večeras je noć koja će dugo ostati urezana u srcima dviju osoba……..
''…Dobro ljubavi, vidimo se za sat vremena na starom mjestu….''….kaže I pa poklopi slušalicu……I je spremila svoje stvari u torbu, a sat je pokazivao 10 minuta do ponoći, taman da stigne na vrijeme. Uzme biciklu i krene. Stigla je brzo jer je jedva čekala da vidi dečka kojeg voli najviše na svijetu, jedva je čekala da vidi svoga L…..Postavila je deku, sjela i pogledala na sat, sat je pokazivao 00:00, a crkveno zvono koje se čulo iz sela, zazvoni jedanput…..Već sva u strahu da L neće doći, počela je plakati, bojala se. L nikad nije kasnio, zašto sad kasni. Odjednom čuje korake, osjeti miris…..odmah je znala da L dolazi i došao je sa velikim buketom žutih ruža, donio joj je ruže koje je najviše voljela.
''Oprosti što kasnim, morao sam po ruže za jednu najljepšu djevojku na svijetu''…..kaže i nasmije se……a ona ga pogleda sa sjajem u očima, šuti, približi mu se i poljubi ga , pa tiho šapne : ''Hvala…..''……Zagrle se, legnu na deku i stadoše promatrati nebo……
''Vidiš onu najsjajniju zvijezdu ?''…….upita L,……''Da, vidim!''…odgovori I….
…….''….E tako i ti izgledaš, zračiš ljepotom i srećom, ali nekad mi se čini da si toliko udaljena od mene….!…''……I ostane šutjeti, jer nije znala što L time želi reći…..
nekoliko trenutaka ostali su u tišini, pa L opet počne govoriti : ''..Znaš mislim da je bolje da više ne budemo skupa, jer……''……-''O čemu ti to pričaš?!….Volim te, zar ti mene ne?!, zar ne želiš biti sa mnom?!…''……pobuni se I,…..-''Želim,'' nastavi L, ''ali…..ja, ja tebe volim, značiš mi više od svega, ali…''….-''u čemu je onda problem?!…''….Upita I……''Nema problema, ali, postoji netko drugi, a znaš, tu drugu curu volim više od tebe…..oprosti mi….''…I uzme biciklu i odvozi se daleko u mrak, a L tiho kaže : '' volim te najviše na svijetu, oprosti mi što moram lagati….''…..Sljedeći dan I se probudi, ode po novine i otvara stranicu na kojoj piše : '' 18.godišnjak L. K. Tjednima je zna da će umrijeti na dan kad nebo bude zvjezdano, ali nikome to nije htio reči, informacije smo pronašli u njegovom dnevniku. 18-godišnjaka pronašli prijatelji jučer navečer na livadi pod zvjezdanim nebom, a u ruci je držao pismo koje pripada I.S., molimo da se osoba javi u policijsku stanicu. Hvala''……I si nije mogla oprostiti, jučer mu je bio zadnji dan, a ona je pobjegla od njega, počela je plakati, zatvorila se u sobu i nije izlazila. Nakon četiri dana izašla je u crnoj haljini, držala je žutu ružu koju joj je L poklonio i otišla u policijsku stanicu, a oni su joj predali pismo. Otišla je do mjesta gdje je jučer bila sa L, na tom mjestu su ga i pokopali. Uzela je pismu u ruke i počela je čitati : ''Draga I, žao mi je što nisi mogla biti sretna sa mnom, nađi nekog ko će te zaslužiti. Oprosti mi za riječi koje sam ti rekao, nisam ti to htio reći, ali znao sam da ću otići…zauvijek, i htio sam da me zamrziš kako bi te manje bolio moj odlazak, nema druge cure, za mene si uvije postojala i uvijek ćeš postojati samo ti. Želim ti samo reći da te volim najviše na svijetu, budi sretna, živi i zaboravi na nas, ali ipak sjeti me se nekad……sa ljubavlju tvoj L…..volim te najviše na svijetu, ljubavi moja…..''…….I osjeti suze na obrazima, plakala je i dozivala njegovo ime, ali njega nije bilo…..položila je ružu na ono mjesto gdje je bila sama s njim, na mjesto gdje je bila najsretnija djevojka na svijetu. Prošlo je 10 godina, ali I nikad nije bila ni s kim, jer nije htjela biti s drugima, htjela je biti sa L…zauvijek. Sa 26 godina počinila je samoubojstvo, na isti dan kad je njezin L otišao, na dan kad je nebo bilo zvjezdano, na dan kad je bila s njim, otišla je po njega, pronašla ga i zauvijek ostala na…….drugom svijetu, gdje je mogla zauvijek biti sretna s onim kojeg je voljela najviše na svijetu.
Sljedeći dan u novima : ''….čudno kako je djevojka počinila samoubojstvo isti dan i na istom mjestu, poslije točno 10 godina……držala je pismo u ruci u kojem je pisalo –odlazim zauvijek, s osmjehom na licu znajući da ću biti sretna s onim kojeg volim najviše na svijetu,najmanje što ste mogli učiniti za nas, bilo je pustit nas, ali i to vam je bilo teško....….''……